Hej, tu sam!
Ne možeš birati situacije u
kojima ćeš se naći. Dogode se nekako, sapletene u hrpu slučajnosti. Obećanja se
izjalove, sjaj se ispere. Nije ono što je bilo, ni što je trebalo biti…
S godinama vid postaje bistriji
iako dioptrija raste. Napokon vidiš da se život događa prebrzo, godine jure
kraj tebe dok ih trošiš na stvari koje već dugo mrziš – loše poslove, loše
veze, loše prijatelje… Moraš naučiti otpuštati brže. Čim prvi put osjetiš
potrebu da vikneš: hej, tu sam!
Hej, tu sam! Prijateljica sam ti. Pričaj sa mnom… Nema vremena, ima
ekstra zabavan život, druge prijatelje i ljubav stoljeća… Opravdavaš sve dok te
jednog dana ne sretne na ulici pa okrene glavu od tebe. Nema više vremena ni da
kaže bok i mirno nastavlja svojim
putem.
Hej, tu sam! Ležim pored tebe. Doživi me, poljubi me, reci mi o čemu
razmišljaš, daj da budem dio tvog svijeta. A on smišlja plan za bijeg. Za
pola sata negdje počinje neka utakmica. Mora se što brže i bezbolnije izvući iz
tvojih ruku. Pivo, žene i nogomet to su muška posla. Ti to ne razumiješ. I nije
do tebe, nikad se ni za jednu neće vezat. No
shit!
Hej, tu sam! I znam kako možemo riješiti taj problem… Da mala,
skuhaj kavu i pusti šefove da šefuju. Šta ti znaš? Koliko dugo si tu? Koliko
staža ti piše u knjižici? Više ni mladost nije na tvojoj strani, a radna knjižica
je prazna. Sad ili nikad. Moraš nešto poduzeti. Zahtjevniji poslovi te plaše. Što
ako nisi dorasla tome da ti uzori postanu kolege? A što ako jesi? Radije ćeš ostati tu uz kuhalo za kavu?
Ne vide te i ne čuju. Ili te samo
ne cijene. Kako god, okreni se licem prema nečem boljem. Ne oklijevaj, ne zaustavljaj
se, ne vraćaj se. Kad odeš možda nitko neće ni primijetiti, al ti ćeš znati da ideš
prema mjestu gdje pripadaš.
Primjedbe
Objavi komentar